Pravilne kretnje novorođenčeta, kao i aktivnost pokreta, odraz su njegovoga tjelesnog razvoja. One su na određen način i osnova buduće intelektualne aktivnosti. Poznato je da je djetetov psihički razvoj usko vezan uz njegov motorički razvitak. Ta nam spoznaja omogućava da putem njegovih pokreta, tj. motoričke aktivnosti, pratimo njegov psihički razvoj.
Već u prvim danima nakon rođenja opažamo djetetove pokrete, koji su nenamjerni, da bi pred kraj prvog mjeseca života ono pokazalo kontrolu nad pokretima glave i vrata. Čvrsto uzdignutu glavu dijete drži potkraj trećeg mjeseca jer su mu dovoljno ojačali mišići potrebni za potporu glave. Nakon tako uspostavljene kontrole nad držanjem glave dijete pokazuje želju da uspostavi kontrolu i nad mišićima trupa, pripremajući se za fazu sjedenja, koju je spremno započeti između petog i šestog mjeseca života. Početak nije jednostavan, jer dijete sjedeći položaj ne može zauzeti vlastitom snagom, već mu je potrebna roditeljska pomoć. Da bismo mu olakšali položaj sjedenja, moramo primijeniti oslonac od jastučića, koji onemogućava padanje naprijed – nazad ili pak u stranu.
Daljnja djetetova nastojanja usmjerena su podizanju na nožice, i to u dobi od oko sedmog mjeseca. I tada je potrebna pomoć, i to predmeta po kojima se ručicama penje, a zatim i uspravlja na noge. Kad je dobro savladalo tehniku uspinjanja, počinje stajati najprije nekoliko sekundi, pa minuta, a zatim i ukupno nekoliko sati na dan. U dobi od devet mjeseci dijete počinje pokrete nogama, i to tako da najprije stoji na jednoj nozi, a drugu pokreće, pripremajući se za prve čučnjeve, a potom i samostalno stajanje. Kad je dijete tako postupno steklo sigurnost i ravnotežu, započinje i s pokušajima prvih koraka, koji također neće proći bez roditeljske pomoći ili predmeta za koje se pridržava.
Većina djece prohoda s oko godinu dana života uz raširene ruke i razmaknute noge, jer tako održavaju ravnotežu i osjećaju veću sigurnost pri hodu. Važno je istaknuti da dijete može prohodati i ranije, ali i kasnije od godinu dana, što ne znači da kod njega postoji neko bolesno stanje.
Posebnu pozornost kod novorođenčadi i male djece treba posvetiti praćenju pokreta ruku. Prvi nenamjerni pokreti hvatanja pojavljuju se između drugog i trećeg mjeseca života. Nakon trećeg mjeseca dijete hvata predmet ako ga slučajno dotakne, spontano hvata predmet tek između 4. i 5. mjeseca.
Cjelokupni razvoj ovisi o njegovim psihičkim i motornim mogućnostima, pa svako požurivanje i nestrpljenje roditelja u pojedinim fazama razvitka može donijeti više štete nego koristi. Roditeljska pomoć bit će korisna samo ako nije preuranjena i prenaglašena.
Foto: Olesia Bilkei/Shutterstock