Razvoj govora povezan je sa sluhom i razvojem mozga. Stoga su oštećenja i smetnje toga područja vezana jednim dijelom uz prirođene ili stečene bolesti i oštećenja sluha, a u nekim slučajevima uz nepravilnosti razvoja mozga.
Novopečeni roditelji su najčešće jako zabrinuti za dijet, pa su skloni i preuveličavanju problema. Ponekad je pak to ono što je potrebno da bi se na vrijeme reagiralo kod neke smetnje.
Odmah poslije poroda novorođenčad reagira na zvukove i glasove. Jak zvuk dovodi do refleksne reakcije žmirkanja ili stresanja. Plač jednog novorođenčeta zna probuditi drugo i ono onda reagira plačem. Danas postoji mišljenje da se već u toj ranoj dobi mogu prepoznati potpuno gluha djeca jer u njih nema refleksnih reakcija na zvuk.
U prva tri mjeseca sva djeca svijeta se jednako glasaju. Glasovi što ih proizvode spontano ne pripadaju ni jednom govoru, ali iz njihovih kombinacija razvit će se svi mogući jezici svijeta. Nakon trećeg mjeseca djeca guču, ponavljaju glasove. Gluha djeca ne igraju se glasovima tako i ako se pokušavaju tako glasati, to je mnogo rjeđe. Taj način gukanja čini i neku vrstu početne komunikacije s osobama oko sebe. Dojenčad iz dječjih domova malo guče jer komunikacija s osobama iz okoline nije česta. Osoblje ima malo vremena za dojenčad, a i oni što se bave njima najčešće to rade šuteći. Svaka majka baveći se djetetom govori, jer osjeća da tako uspostavlja emocionalnu vezu.
Od šest mjeseci pa dalje, dijete počinje razumjeti neke geste, povezuje ih i uz neke riječi. Tako će brzo naučiti na riječ “pa-pa” radeći odgovarajući pokret rukom, mahanje. Na pitanje: “Gdje je mama?” – pogledat će je. Sve to ne mogu gluha djeca jer ne čuju što se traži od njih. Ona pogledom nastoje razumjeti što se traži pa mogu oponašati gestu koju im pokažete.
Nakon šest mjeseci dojenče na zvuk okreće glavu prema smjeru odakle on dolazi. To se može isprobati. Stanite djetetu iza leđa da vas ne vidi. U ruku uzmite polovicu stranice novina i naglo je zgužvajte. Dojenče koje čuje okreće se prema zvuku. Udaljenost između vas i djeteta mora biti oko 30 centimetara.
Kada roditelji posumnjaju da razvoj ne ide određenim tijekom ili da kasni više nego što treba, moraju se javiti liječniku i upozoriti ga na ono što su zapazili. Danas postoje mogućnosti da već u prvim mjesecima nakon poroda stručnjaci ispitaju dijete i utvrde ne samo smetnje u razvoju nego i uzroke, a time se omogućuje liječenje i pravovremeno osposobljavanje djeteta.
Foto: lev dolgachov/Shutterstock