Poremećaji u ponašanju u dojenačkoj dobi nisu rijetki, a vezani su uz fiziološko i biološko sazrijevanje djeteta te uz pojave iz djetetove okoline. Poremećaji u ovoj dobi najčešće se javljaju zbog emocionalnih uzroka i nesklada između roditelja i djeteta. Mnogi roditelji se zabrinu ako se njihovo dijete ne ponaša u skladu s priručnikom koji su pročitali. Bez panike pa i odrasli imaju loš dan kada im se ne da ništa raditi, zar ne?
Najčešći uzrok smetnji je odvajanje djeteta od majke zbog različitih opravdanih i neopravdanih razloga. Svako takvo odvajanje prouzročit će poremećaje u ponašanju – od apetita i spavanja do nemira i plača. Kasnije se dijete naoko smiruje i dolazi do poremećaja koji ostavljaju tragove, koji put i za cijeli život. Dijete je nezainteresirano za okolinu, mirno, često slabo napreduje fizički, a i psihički. To je naročito izraženo u djece koja moraju u bolnicu, u djece u domovima, a i kad se dojenče daje rodbini. Taj poremećaj je najizraženiji prilikom polaska u jaslice. Djeca se s vremenom priviknu na novu rutinu, ali prilagodba je individualna za svako dijete. Najbolje je sva pitanja uputiti odgojiteljicama i psihologu u vrtiću. Oni će znati prepoznati radi li se o tipičnoj reakciji ili nečem drugom.
Drugi veoma opasan poremećaj ponašanja je nezainteresiranost dojenčeta za okolinu u kojoj živi. Ljuti se ako ga uzimate u ruke, plače i smiruje se kad ga ostavljate samog. Takva djeca ne gledaju roditelje u oči. Plač im je jednoličan i majka ne zna što mu je uzrok. Većinom su jako mirni kada ih se ostavi na miru. Takvo dijete treba pregledati dječji psihijatar, jer to su znakovi rane dječje psihoze. Najbolje da sa svojim sumnjama krenete od pedijatra. On će procijeniti trebate li ići na daljnje preglede i pretrage. Nemojte se nepotrebno uzrujavati i paničariti.
U toj dobi se pojavljuju i loše navike: ljuljanje dok stoji ili sjedi, lupanje glavom prije nego što zaspi, samozadovoljavanje ili masturbacija. Sve te navike upozoravaju da dijete osjeća da ga nije prihvatila okolina, da se prema njemu postupa kruto i ne vodi briga o načinu na koji ono reagira na svoju okolinu. Najčešće roditelji nemaju vremena za igru i šalu s njim. Smatraju da je najvažnije dijete nahraniti i presvući. Ta djeca trebaju puno nježnosti, razumijevanja i ljubavi. Kako to ne dobivaju iz okoline, tj. od ljudi koji ih okružuju, smiruju sami sebe na različite načine. Nemojte paničariti, sve što se dovoljno rano prepozna, može se na vrijeme intervenirati.
Foto: OtnaYdur/Shutterstock