Dječje igralište je u popodnevnim satima krcato. Djeca trče uokolo, sama ili s onima koji ih čuvaju, mame se okupljaju po skupinama na klupama. Tobogani i vrtuljci mogu roditeljima djelovati opasno, a pješčanik kao izvor potencijalnih sukoba među djecom.
Igralište je često djetetova prva avantura u veliki svijet. Ovdje djeca uče o drugoj djeci i od njih o svojoj osobnosti. Ljudi su društvena bića od samog početka. Vršnjaci djeci nude prozor kroz koji mogu gledati i vidjeti sebe. Često su na istom stupnju razvoja, bore se s istim problemima, suočavaju se sa zahtjevima sljedećeg razvojnog koraka. Zato pomozite djetetu da pronađe prijatelje.
Trogodišnjacima sada manje dominira negativizam. Nisu više vezani za samostalnu igru, sada mogu obratiti pozornost na drugo dijete na složeniji način. Odgonetavajući šifre, prateći ritmove odgovora, čekajući i pazeći na reakciju onog drugog. Od početka dijete uči iz međusobnog djelovanja s pažljivim skrbnicima, ali učenje kako shvatiti i odgovoriti vršnjacima koji imaju vlastitu svijest je veliki korak. S vršnjacima dijete može pokušati eksperimentirati s vlastitim utjecajem na svijet oko sebe. Može učiti o sebi kao aktivnom sudioniku šireg kruga no što je vlastita obitelj. Na igralištu djeca jasno pokazuju i svoje individualne razlike u igri.
Način na koji djeca poduzimaju razvojne korake koji predstoje razlikovat će se ovisno o njihovoj ličnosti, tjerajući svoje roditelje na suočavanje s njima. Dječji temperament, pokazuje razlike u tome kako djeca primaju, probavljaju i izražavaju svoja iskustva. Određene razvojne promjene, određeni važni događaji vjerojatno će biti uznemirujući, ne samo za roditelje, već i za cijelu obitelj. Mogu li roditelji prihvatiti i vrednovati način na koji njihovo dijete ovladava svojim životom, daju pozitivan prilog osjećaju osvajanja i samopouzdanja kod djeteta.
Mogu li roditelji cijeniti način na koji dijete štiti sebe od osjećaja ili iskustva koji ga uništavaju, oni podržavaju njihov osjećaj sigurnosti. Prvi i najvažniji posao roditelja jest razumjeti dijete kao pojedinca. To znači promatranje, slušanje, primjećivanje svake promjene u njegovu razvoju i individualne načine na koje ono ovladava svojom okolinom.
Ponekad je teško roditelju prevagnuti kada da se umiješa u dječji sukob, a kada ne. Ponekad jednostavno trebate vjerovati svojem djetetu i dati mu priliku da sam pokuša razriješiti sukob. Naravno, postoje situacije u kojima ćete reagirati instinktivno u strahu od ozljeda. Djeca, sa svojim temperamentom, utječu na svoje roditelje kao što su njihovi roditelji utjecali na njega. Neizbježna roditeljska tjeskoba glede budućnosti često može biti ublažena ako mogu naučiti prihvatiti temperament svojeg djeteta i način reagiranja na teškoće i nova iskustva.
Foto: 2xSamara.com/Shutterstock
Odgovori