U savršenom bi svijetu vašem djetetu želja za učenjem bila dovoljna motivacija. U stvarnom svijetu, bez nagona da se pažljivo zadubi u problem, da istraži nešto ili pročita knjigu, mala je vjerojatnost da će nešto naučiti.
Lakoća učenja dodatna je motivacija stoga predstavljanje gradiva, učenje u slijedu i postizanje poklapanja stvara veću spremnost za učenje. Ali što ako se dijete uopće ne želi posvetiti učenju? Ponudite li djetetu mogućnost da izabere između nekog sporta i problemskih zadataka, obično će rješavanje zadataka izvući deblji kraj. Većina djece radije će izabrati vožnju u lunaparku nego rješavanje matematičkih zadataka. Na svu sreću, kod učenja se takav izravan izbor može izbjeći. Vožnja u lunaparku može se iskoristiti kao poticaj za naporan rad. Stanka s omiljenim napitkom recimo, također je jedan od poticaja.
Često je dovoljno samo roditeljsko odobravanje. Većina djece želji zadovoljiti svoje roditelje, što može rezultirati sa snažnom motivacijom i djetetovim samopouzdanjem u uspjeh. Taj mali, gotovo neprimjetni, adrenalin, skoro uvijek dovodi do usredotočenosti.
Odgovornost roditelja da ovu delikatnu ravnotežu inteligentno i suosjećajno uspostavi jer preveliki stres može dijete jako zakočiti. Još se veća motivacija razvija kad svi oni koji dijete okružuju – roditelji, škola i društvo, visoko cijene uspjeh u obrazovanju. Tada motivacija postaje dugoročna postaje dugoročna nagrada koja donosi visok društveni položaj, financijski status i poštovanje koje takav položaj nosi sa sobom.
Zanimljivo učenje samo po sebi sigurno može biti dovoljna motivacija, ali učitelji također moraju biti svjesni vremenskog ograničenja, nastavnog plana i načela učenja. Pokušaj da se stranice radnih bilježnica učini zanimljivijima dodavanjem brojnih ilustracija, na primjer, može toliko ispuniti prostor i na kraju djeluje kontraproduktivno. Kod većih školaraca korištenje računalnih igara često će pojačati zanimanje, ali isto tako djeca neće mnogo naučiti ako je programer naglasak stavio na igru umjesto na matematiku.
Ohrabrivanje kreativnosti kod djece povećava njihovo samopoštovanje i potaknut će veći uspjeh u učenju, stoga buđenje dječjeg interesa za kreativne aktivnosti predstavlja još jednu uspješnu strategiju. Pisanje, crtanje, slikanje, razgovor i dramski izričaj onoga što se uči mogu također produbiti usredotočenost. Tako na primjer, možete dati djetetu da nacrta sliku koja ilustrira neko načelo. Dobra usredotočenost postiže se jasnim iznošenjem pojmova u što jednostavnijem okruženju, samopouzdanjem, motivacijom kroz kratkoročne i dugoročne nagrade, te tehnikama vizualizacije koje uključuju sva osjetila.
Koliko god materijal za učenje bio dobro pripremljen, koliko god da je radno okruženje dobro napravljeno, od toga neće biti nikakve koristi ako se dijete ne usredotoči na ono što treba učiti. Sposobnost usredotočivanja, ustrajna motivacija i zainteresiranost iznimno su važni.
Foto: AVAVA/Shutterstock
Odgovori