Sretna djeca dolaze iz sretnih domova. Djeca uče kako biti sretni promatranjem i osjećanjem što se oko njih događa. Dobivanje podrške i odobravanje također ih ohrabruje da isprobavaju nove vještine. Budući da djeca mogu naslijediti sretan pogled na život od svojih roditelja, u dobrim okolnostima i dobrovoljnom kontrolom može im se značajno povećati osnovna razina sreće.
Stres može ugroziti sreću u svakom domu. Ako su roditelji pod stresom, to će utjecati na djecu. Među potencijalne uzroke stresa koji utječu na djecu ubraja se i nesklad među roditeljima koji uopće nisu željeli to dijete ili korištenje neprimjerenih odgojnih metoda.
Djeca pod stresom baš kao i odrasli pod stresom, stvaraju hormon stresa kortizol koji može oštetiti pamćenje, a kao posljedica u takve djece mogu nastati problemi u ponašanju. Istraživanje pokazuje da djeca koja dolaze iz domova u kojima se dobro nose sa stresom, čime je dijete dobro zaštićeno od njega, imaju znatno razvijene socijalne vještine, bolje uče u školi, bolje će se nositi sa stresnim situacijama i pridavat će im manji značaj od djece koja dolaze iz domova u kojima se loše nose sa stresom.
Dijete koje odrasta u domu u kojemu se osjeća sigurnost, a ne napetost, bolje će se znati s manjim životnim razočaranjima. Također je sklonije doživljavati svijet na mnogo vedriji način. U prvih nekoliko presudnih godina djeca se trebaju razvijati, ne samo fizički i intelektualno, već i emocionalno i socijalno, učeći usput o svojim osjećajima i o prikladnom ponašanju. Uspješno razvijanje u ovom razdoblju odredit će ih do kraja života. Djeca su sretna kad im okruženje u njihovom domu omogućava razvijanje svih potencijala.
Djeca trebaju odobravanje svojih roditelja jer im to pomaže u motivaciji i tako znaju da nešto čine ispravno. Oni uče povezivati određene tipove ponašanja s roditeljskim odobravanjem, što se s vremenom pojačava i učvršćuje. U domu u kojem se djeci dopuštaju i odobravanju razumni zahtjevi djeca će moći uvidjeti u čemu su dobri i tako razviti vještine koje će im biti od pomoći kad jednom krenu u školu.
Djeca su sretna kad im roditelji pomognu ostvarivati ciljeve, što im daje poruku da je ono što rade cijenjeno i važno. Nasuprot tome, djeca čiji se zahtjevi stalno odbijaju, možda zato što su im roditelji previše zaposleni da bi obraćali pozornost na takve stvari, brzo će se obeshrabriti i vjerojatno će odustati od traženja pomoći. Ovo može dovesti do kasnijih slabijih rezultata u učenju u odnosu na njihove vršnjake čije su obitelji poticale ciljeve svoje djece.
Foto: Halfpoint/Shutterstock
Odgovori