Sama riječ gestalt terapija ili tjelesna psihoterapija govori da se radi o čovjekom tijelu. Naš organizam pamti sve emocije koje mu se tijekom dana serviraju, a samo držanje tijela govori o tome kakvog smo raspoloženja, imamo li bolove, pati li nam psiha, u biti ako ne poznajemo svoje tijelo ne možemo poznati ni samoga sebe.
Kada govorimo o tijelu, mislimo na to da je većina ljudi nesvjesna držanja svoga tijela, bilo kod sjedenja, pisanja, čitanja ili gledanja televizije. Mnogi se zgrče i tako ne daju prostora životnoj energiji da kola unutar organizma, već se ona lomi pa se zna desiti da vam se ukoči ili vrat, ili ruka, noga, bedro…
Mnogi u svoj organizam “utrpaju” nervozu i tako navode mišiće da se ukrute, dok neki unose u sebe emotivnu bol, pa im se cijelo tijelo grči. Prva gestalt terapija tu i počinje da sebe i svoj um natjeramo da budemo svjesni stanja naših mišića i naših emocija i to od glave do nožnih prstiju. Kada se poradi na fizičkom tijelu, tada i emocije počinju izlaziti na površinu. Uzmimo za primjer masažu, kada vas je vrsni terapeut dobro izmasirao i otklonio blokade, vjerujemo da ste se osjećali lagano, smireno, opušteno, a ako ste pri tome i zaplakali, vjerujte da ste tako izbacili emotivnu bol. Sve to dolazi spontano, uglavnom tijelo nam reagira na podražaje.
Emotivni život ne događa se samo u glavi, već je tu prisutno cijelo tijelo. Za emocije možemo reći da su to kretanja energija kroz tijelo. Djeca najbolje izražavaju emocije, jer njihovo tijelo reagira u potpunosti čitavo, Kada plaču, cijelo tijelo podrhtava, kada se smiju, cijelim tijelom skaču od veselja, a kada se boje, skrivaju se iza nečega da zaštite sebe, što znači da smo mi odrasli ljudi sve to zaboravili, odnosno radimo sve polovično.
Utjecaj okoline i roditeljski odgoj tu ima veoma značajnu ulogu. Uzmimo primjer kada se malom dečkiću govori da on mora biti hrabar i da ne smije plakati, tada se dešava to da on te emocije skriva i pohranjuje u sebe i tijekom odrastanja on je “zarobljen” u tim emocijama i kroz neko vrijeme počinju se javljati bolesti, jer sve što je pohranjeno u organizam, a ne uspije se osloboditi tijekom odrastanja, posljedice dođu na naplatu. To se odražava u obliku napetosti mišića ili poremećenog disanja koje može biti plitko ili kratko, osjećaj pritiska u prsima, osjećaj gušenja… Mnoga istraživanja su pokazala da je efektivan rad s traumama nemoguć bez rada s cijelim našim tijelom.
Foto: Sorbis/Shutterstock