Astma postaje jedna od najraširenijih bolesti predškolske djece. Njezini mnogobrojni uzroci uključuju sve onečišćeniji zrak, grinje i prašinu koji cirkuliraju po našim kućama. Djeca plaćaju cijenu. Drugi iritanti poput mačke, alergije na hranu (na primjer jaja, školjke) ili čak jaki stres mogu izazvati napadaj astme. Mogu li roditelji eliminirati što je više moguće tih faktora, dijete bi moglo izbjeći akutni napadaj?
Vrijeme je na djetetovoj strani, što dulje ono može živjeti bez ozbiljnih respiratornih epizoda, to je teže izazvati ih. U obiteljima s povijestima alergija, eliminiranje kućnih okidača može spriječiti teškoće. Druga ranjiva skupina su prerano rođena djeca koja su imala sindrom respiratorne bolesti ili koja su se rodila s nezrelim plućima. Njihovo soptanje nije posve alergijsko. Alergije mogu postati dodatni napadaj na pluća te djece. Ipak, odrastanje će pomoći.
Napadaj astme jednako je zastrašujuć djetetu kao i roditeljima. Naravno da je ne moći disati zastrašujuće. Kada se dječja pluća stegnu i ono počne hroptati, dijete može brzo postati očajno. Tjeskoba dramatično pojačava hripanje. Izbezumljeno dijete traži olakšanje. Kada ga njegova majka dođe utješiti i primi ga za ruku, frekvencija njegovih udisaja može se upola smanjiti. Tjeskoba i strah igraju glavnu ulogu u začaranom krugu astme i teškoća s disanjem.
Tjeskoba roditelja povećava se kako se djetetovo stanje pogoršava. Njihova se tjeskoba dodaje djetetovoj i ono osjeća da mu nitko ne može pomoći. Kad mora otići u bolnicu, njegov se strah potvrđuje. Ono ne poznaje ljude u bolnici, niti oni poznaju njega. Injekcije i vađenja krvi su bolni i dijete to može pogrešno razumjeti kao dokaz da nikome nije stalo do njega. Najgore od svega, njemu se može činiti da mu ni odrasli ne znaju pomoći. U takvim trenucima oklijevanje prije uzimanje lijeka donosi olakšanje.
Slanje djeteta u bolnicu na liječenje veliki je korak i trebalo bi ga izbjegavati toliko dugo koliko je moguće bez opasnosti. Danas postoje učinkoviti lijekovi koji ublažavaju ili čak sprečavaju napadaje, ali oni ne sprečavaju učinke straha i ranjivosti. Zaista, oni mogu čak pojačati uzbuđenje koje dijete osjeća u to vrijeme.
Skupine koje pružaju podršku djeci s kroničnom astmom mogu biti od nevjerojatne pomoći. Djeca razmjenjuju svoja iskustva i uče nositi se sa svojim prirodnom i neizbježnom tjeskobom. Druga djeca koja su u istoj situaciji mogu pomoći vašem djetetu da se suoči s bolešću.
Kako živjeti s alergijom, odnosno u konačnici i s astmom? Za roditelje, važan je posao čišćenje djetetove okoline. Pronađite drugi dom za svoju mačku, usisavajte jednom tjedno i slično. To su preventivni mali koraci koji roditelji mogu učiniti.
Foto: Monkey Business Images/Shutterstock
Odgovori